Filmski dnevnik MARCELA STEFANCICA jr. [15]


Sense & Sensibility



1995, Ang Lee


Put do muskarca vodi preko postivanja muskih zakona!!!



"Opcepriznata istina je da samci s lijepim imanjem nuzno trebaju zenu".
Prvi odlomak kojeg poznatog romana je to?
Jane Austen, Razum i osjecaji?
Ne, Jane Austen, Gordost i predrasuda.

Bez panike, Razum i osjecaji, prvi objavljeni roman Jane Austen (1811), mogao bi isto tako poceti tom recenicom. Ista stvar, ustvari: u oba je pred nama fina, engleska, ne posve aristokratska, ali niti izdaleka plebejska obitelj s gomilom kceri, u oba iznenada umre otac, glava obitelji, u oba imanje - ne bas spektakularni posjed - potom predje u ruke nekog drugog muskarca, rodjaka naime (takav je naime zakon), u oba sve kceri ostanu bez prebijene pare, huh, nezbrinute i nemocne, i u oba svim tim kcerima ne preostane drugo nego da se upute u lov na osamljene muskarce s lijepim posjedom, koji nuzno trebaju zenu, jednom rijecju, cure u oba romana misle jos samo na to kako da se sto prije i sto bolje ozene. Razlika je prakticno samo u tome da je roman Gordost i predrasuda ekscesniji: u Gordosti i predrasudi obitelj broji pet kceri, u Razumu i osjecajima, uresenoj sa sedam oskarovskih nominacija, pak samo tri, Elinor, najstarija i najodgovornija (Emma Thompson), Marianne, impulzivna i nepromisljena (Kate Winslet), i Margaret, najmladja koja jos raste (Emilie François). Kad otac umre, sav imutak ode njegovom jedinom muskom potomku, sinu iz nekog drugog braka, tako da cure ostanu bez socijalne sigurnosti. Jer niti jedna od njih nije niti u redovom niti honorarnom radnom odnosu, imaju dovoljno vremena za setanje, radjanje, vezenje, brbljanje i ogovaranja mnogobrojnih samaca.

Razum i osjecaji je naravno napola turisticki, napola razglednicarski spektakl karaktera, nista intrigantniji - i nista manje proracunat - od bilo kojeg akcijskog spektakla specijalnih efekata. To je tipicni zenski film: muskarci su tek blijede, periferne, nevazne karikature (medju njima su i uvijek svjesno hipnoticni Alan Rickman, i nepotrebno groteskni Hugh Grant), ali ujedno - uf, ironicno - i prikriveni, takoreci nevidljivi pokretaci svijeta i svemira, reda i zakona. Znaci, to je svijet bez muskaraca i ujedno - uf, opet ironicno - svijet vjecnog statusa quo, vjecnih zakona, vjecne socijalne nirvane i vjecnog klasnog pakta. Zenske su naravno bijesne na taj status quo, na te zakone, na tu nirvanu, na taj pakt. Kad spoznaju da su im muskarci ostavili tek brakove i potom se umaknuli u svoj svijet (oh, sigurno se pitate, zasto?), mora jedna od njih postati glava, zelim reci, jedna od njih mora preuzeti na sebe izvodjenje tih muskih Zakona (opet ironicno, zar ne?) ... i svom svojom mudroscu, razumom i osjecajnoscu zenske odvesti u sigurnost zakonske bracne zajednice, heh, do "osamljenog muskarca s lijepim posjedom".

Happy-end = vjencanje = ozakonjena bracna veza.

Izvan braka, izvan Zakona tu vise nema nicega. Ne, svijet izvan braka - npr. klasne borbe, socijalna trenja, bijeda proletarijata, prafeminizam, kriminal - tu ne postoje. Borbom za ravnopravnost, pravom na nasljedjivanje i protiv spolne inferiornosti cure si ne zele prljati usta: brak je njihova ideja socijalne revolucije.

Ne, zene tu ne ustaju, ne dizu ustanak, a s druge strane nitko niti ne tvrdi da se muskarcima dize pri pogledu na takve zenske.


<< + >>

Marcel Stefancic main page

arkzin switchboard