Filmski dnevnik MARCELA STEFANCICA jr. [xx]
Independence Day

1996, Roland Emmerich


Arthur C. Clarke je rekao: "Postoje samo dvije mogucnosti: da smo sami u svemiru ili da u svemiru nismo sami. Obje mogucnosti su podjednako zastrasujuce." Kada dodje kraj svijeta svi ce prvo pojuriti u banke i kladionice sirom svijeta ce raditi punom parom: da li ce stvarno biti kraj ili ce stici John Wayne?



U The Rock zrakom leti tramvaj!

U Misiji: nemoguce zrakom leti Tom Cruise !

U Twisteru zrakom lete krave!

U Danu nezavisnosti zrakom leti sve ostalo. Osim Toma Cruisea, tramvaja i krava. Cruise se zbog samodopadnosti ne pojavljuje u filmovima u kojima nastupa cijeli svijet, tramvaji se nazalost pojavljuju jos samo u muzejima, dok se krave ne zadrzavaju u gradovima, recimo Washingtonu, New Yorku i Los Angelesu, koje sluzasta intergalakticka zgadija pretvori u vrlo, vrlo, vrlo prepecene raznjice.

Ne, ETiji ovoga puta ne dolaze u miru niti iz gole radoznalosti. Spielberg im nije pozelio dobrodslicu. I niti posljednji saman, koji svakoga dana vidi po tri NLO-a, ne dodje s transparentom: Uzmite me sa sobom! Elvis Presley se mozda na Uranu zaista razmece pohanom piletinom, ali iz divovskog imperijalistickog svemirskog broda izbruhnu apokalipticni laserski susevi: unistenje planeta pocne 3. jula, dan pred americki Dan nezavisnosti. I na stotine miliona ljudi ispari, ukljucujuci tu i Bijelu kucu. Jasno, pri euforicnom aplauzu svake - bilo kakve, ikoje - publike, huh, u opcem smijehu. Smijeh je takoreci ukljucen u sam show, build-in, hja, kao u svim onim TV situacijskim komedijama snimljenim pred "zivim auditorijem". Poruka je na dlanu: kad ovaj planet pocne ici k vragu, bit ce nam do smijeha. Ako upitate Dan nezavisnosti, potom nitko nece reci ni fuck niti shit. Ne, jos gore, planet ce ici k vragu, a da se pri tom ne prolije niti jedna jedina kap krvi, huh. Film zeli reci: ne, ljudi tu nisu vise od mesa. I krvi. Sur, Dan nezavisnosti nije film nego virtualna galerija. Hocu reci, zamislite si covjeka koji bi u strahu panicno stiskao oci, kad na ekranu njegovog personalnog kompjutera pocne invazija Nintendo cudovista? Dan nezavisnosti izgleda kao da Cecile B. DeMille snima virtualnu verziju Starog zavjeta.

Nuzni flashback: 30. oktobra 1938. Orson Welles je sa svojim Mercury ansamblom kroz radijski eter poslao Rat svjetova, adaptaciju cuvenog Welsovog romancica o iskrcavanju Marsovaca. Show je slusalo 9 milijuna ljudi: 1.750.000 ih je bilo na smrt preplasenih, hoh, uvjerenih da su se Marsovci stvarno iskrcali i za vrijeme showa vec pobili pola New Jerseja. Ucinak je bio uzasan: kad je americki radio 1941. panicno javio da su Japanci napali Pearl Harbor, nitko nije vjerovao! Sljedeceg dana je u Americi bila veca vjerojatnost da na cesti sretnes Marsovca nego Japanca.

U najatomskijim trenucima hladnog rata Hollywood je katapultirao seriju sovinistickih, alegoricnih, paranoidnih sci-fi sokera, medju ostalima i Rat svjetova (1953), u kojoj Marsovce nisu uspjele zaustaviti niti atomske bombe. U tim filmovima je vjerojatnost da na cesti sretnes Marsovca bila jednaka onoj da sretnes komunista. Obojica su ionako crvena. Jedan od tih filmova imao je naslov Crveni planet Mars. Dan nezavisnosti nije nista drugo do zakonspirirani remake Rata svjetova, ukljucujuci tu i svemirski brod otporan na atomsku bombu. Pa ipak, sto film vise ide svome kraju, sve je jasnije: atomska bomba je okej, hvala bogu da je nismo procerdali, sad je mozemo upotrijebiti protiv svemirskih imperijalista. Tek se moramo probiti kroz njihov super high-tech labirint, huh, makar kompjuterskim virusom. I nadje se tu genijalni hacker, Zidov naravno, igra ga Jeff Goldblum, ekspert za teoriju kaosa iz Jurskog parka , kojem sine: svemirski brod je imun jer ta intergalakticka zgadija protiv nas upotrebljava nase vlastite satelite. Razumijete? Svemirska bica su visokosofisticirana, da, inteligentniji, superiorniji i razvijeniji od ljudske rase, jos gore, ti osmi putnici, ti techno-andjeli, predstavljaju visi stupanj ljudskog razvoja, mada izgledaju kao nesto izmedju gustera i skakavca. Zamislite si: poruka Jurskog parka je bila jasna: jer zivimo medju dinosaurusima, a dinosaurusi su vec odavno izumrli, znaci da zivimo u svijetu u kojem nas vise nema, fuf, u kojem smo vec izumrli. I Dan nezavisnosti ima jasnu poruku: ako u razvoju idemo naprijed, potom cemo kroz milion godina izgledati kao nesto izmedju gustera i skakavca. Znaci, u nekom smislu, nas vise nema. Dan nezavisnosti je tek futuristicki Jurski park , virtualni park, naime. Ironicno, film sastavljen od samih high-tech specijalnih efekta je moralka o opasnosti tehnologije i buducnosti: kad udarimo po odvratnim, ljigavim, mutantskim gusterskim skakavcima, udarimo u buducnost. Buducnost u Danu nezavisnosti otkazu. Proslost takodjer: sa svemirskom zgadijom nitko ne kolaborira, cak ni Irak. A sadasnjost: nista, tek ocajnicki pokusaj da se otarasimo buducnosti. Svijet se ujedini da bi odrzao status quo. Pitanje je samorazumljivo: dolazi li film s lijeva ili desna? Za pocetak, gledala su ga oba americka predsjednicka kandidata, Clinton i Dole: Clinton se je za vrijeme projekcije smijao i lupao po koljenima tako da su kokice samo frcale zrakom, Dole je bio odusevljeni svjedok price o patriotizmu, obiteljskim vrijednostima i americkom leadershipu. Dilema "lijevo ili desno" je nepotrebna, jer film predstavlja zajednicki nazivnik onoga sto predstavljaju americka ljevica i desnica: da svi ljudi moraju imati jednake mogucnosti. Sto u proznom prijevodu znaci: svi gledatelji moraju imati jednake mogucnosti. I Dan nezavisnosti pruza mogucnost svim gledateljima, i onima koji vjeruju da je poraz Sadama Huseina bio vazniji od pada Berlinskog zida.

1. Zanrovski je Dan nezavisnosti naime sci-fi film katastroferatni film horor melodrama dokudrama romanticna komedija B-film biblijskispektakl musical burleska i western. Sur, priliku treba pruziti svakome.

2. Dalje, finalni obracun na nebu zdruzi cetiri najzapostavljenija, maltretirana, degradirana holivudska lika: Zidova (Goldblum ), crnca (Will Smith), WASPovskog americkog predsjednika ( Bill Pulman) i vijetnamskog veterana (Randy Quaid ), kome su ocito komiji isprali mozak, mada krivi ETije. Sur, priliku treba pruziti svakome.

3. Dalje.

Rat svjetova: invazija iz svemira, globalni holokaust, nemoc atoma, ujedinjavanje planeta, virus

Zvjezdani ratovi: zracni dvoboji "nasih" i letecih tanjura, trka kroz kanjone

Bliski susreti trece vrste: trazenje nepoznatih letecih predmeta, blazena fasciniranost cudesnim mogucnostima svemirskog broda

Devet zapovjedi: gnjev bozji, sudnji dan, nebo se otvori, plamen prozdire oblake, Noina barka, kraj svijeta, ponovno uskrsnuce, intergalakticka apokalipsa

Terminator 2: buducnost ne funkcionira, sudnji dan dolazi iz buducnosti

Zvjezdana vrata: vladina agencija za detekciju NLO-a, borbena masinerija svemirske zgadije

Dr. Strangelove: kaubojski kamikaze jurisaju na atomskoj bombi

Osmi putnik: mutantska neman u laboratoriju ozivi i krene u krizarski pohod

Top Gun: patriotski juris lovacke eskadrile

2001: Odiseja u svemiru: kompjuter himbena glasa

Apollo 13: i Itiji zaobidju mjesec

Druga epizoda TV serije Dosijei X: 1947. je kraj Roswella pao svemirski brod, sto americka vada taji

Striptiz: striptizeta, a nije Demi

Beethoven: ni za pse nam nije svejedno.

Sur, priliku treba pruziti svakome. Ali pozor: tu nije rijec samo o "aluzijama" i "citatima", ne, stos je u tome da film postane to na sto aludira i sto citira. Film tu postane drugi film, da upravo to sto reciklira, simulira, klonira. I reciklirati je moguce sve, cak i popcorn.

4. I da, s velikim temama - nacionalnim praznikom, sovinizmom, homofobijom, antisemitizmom, objedinjavanjem svijeta, nuklearnim detantom, ekologijom itd. - poigrava se kao sa starim filmovima, kao sa starim kicem. Sur, priliku treba pruziti svakome.

Buducnost je ipak luksuz: mogu si je priustiti jos samo filmovi. Dan nezavisnosti je djelo covjeka koji ne vjeruje u postojanje nepoznatih letecih objekata: ne, to nije film o onome sto jos niste vidjeli, vec film o tome sto nikada necete vidjeti.

Radijska verzija Rata svjetova je 1938. bila efektna alegorijaza nacisticku opasnost.

Filmska verzija Rata svjetova je 1953. bila efektna alegorija za komunisticku opasnost.

Dan nezavisnosti, virtualna simulacija Rata svjetova je pak efektna alegorija za americku opasnost.

Jer sto je ta gusterska zgadija koja dolazi iz svemira - zar ne izgleda bas kao emisarska ekspedicija za uspostavljanje kontakta sa svemirskim bicima koju su u okviru nekog tajnog programa u svemir poslali sami Amerikanci, a sad se nakon mnogih ljeta vratila doma, huh, bogatija za nekoliko crnih rupa, svjetlosnih godina i samotnih noci, napuhana u mutantsku ljigastu masu, mutaciju Amerike. U vijetnamskom ratu su se Amerikanci sukobili sami sa sobom, ucile su nas vijetnamijade, zato nas ne iznenadjuje da rat sada dobije vijetnamski veteran.

Dan nezavisnosti nije nista drugo nego pripovijest o tome kako Ameriku vidi Evropa: film je ionako rezirao Nijemac.


<< + >>

Marcel Stefancicmain page

arkzin switchboard